Alertonline.org

Energetski obrat je u Njemačkoj službena politika vlade.

Ali su u prvom redu građani ti koji ga potiči i promiču. U nekim općinama se već i danas 100 posto energije dobija iz obnovljivih izvora. Freiamt je pravi raj za svakog kome na srcu leži zaštita prirode i očuvanje okoliša. Gotovo pola općine je pokriveno šumom, posvuda čovjek nailazi na prirodu, šarene livade i čiste potoke. Nalazimo se na jugu Njemačke, na granici prema Francuskoj, u Schwarzwaldu. Ali to još nije sve: ono što Freiamt ponajviše odlikuje je sveobuhvatno i vrlo dosljedno korištenje obnovljivih izvora energije: vjetra, sunca, plina iz organskih tvari, vode i naravno drveta. Zahvaljujući tom konceptu je Freiamt sa svojih 4200 stanovnika postao izvoznik energije.

U Freiamtu se ne samo ekološki razmišlja već i ekološki djeluje. Tako je odluka da se na susjednom brdu  grade dvije vjetrenjače u mjesnoj zajednici donešena jednoglasno još prije više godine, kada ta tema nije bila toliko u modi. "Naši građani su konzervativni i odani rodnom kraju", objašnjava gradonačelnica Hannelore Reinbold-Mench. Oni su međutim konzervativni u smislu očuvanja vrijednosti, ne na taj način da se opiru napretku. Ljudi u ovom mjestu su "vođeni pozitivnim temeljnim odnosom naspram prirode", naglašava Reinbold-Mench. Na kraju krajeva, onaj tko tu živi svakodnevno ima pred očima to što treba očuvati - prirodu.

Rodna neravnopravnost obilježava globalnu borbu protiv klimatskih promjena.

Oko 100 seoskih žena u El Salvadoru  zahtjevalo je da njihova vlada zaustavi rudarske i hidroenergetske projekte koji su naštetili njihovim zajednicama , te uspostavi specifične programe s rodne perspektive koje će poslužiti za borbu protiv klimatskih promjena. Svoj zahtjev potkrijepile su  trenutnom situacijom u kojoj se još uvijek bave posljedicama razaranja tropskih oluja koje su poharale  veliki dio Srednje Amerike. Ženski rod i pravičnost u podjeli posljedica klimatskih promjena  bila je ključna tema na tribini održanoj u San Salvadoru, od 13. do 18. prosinca ove godine, kao dio međunarodne kampanje „Svijet kakvog želimo“, koju su organizirali svjetske organizacije za borbu protiv siromaštva i zaštitu okoliša Global Call to Action on Poverty (GCAP) i Greenpeace.

Priroda kao tema u suvremenoj umjetnosti djeluje poput barometra naše ekološke osjetljivosti, dok s druge strane, umjetnici pridonose postupnoj promjeni našeg odnosa prema prirodi, kao i viziji koju stvaramo o njoj.

Kada se umjetnost, slikarstvo, najčešće, gleda ukupno, najveća inspiracija slikarima jest priroda, flora i fauna, bila ona u likovnom izrazu kao pejzaž, ili je usko povezana s društvenom percepcijom prirodnog svijeta.  Slikar bogatog osječkog likovnog kruga iz osamdesetih, Branimir David Kusik, oduvijek aktivno opredjeljen prema ekologiji, pogotovo onoj urbanoj u vrijeme kada ekoloških udruga i pokreta još nije ni bilo, iznenadio je slavonske ljubitelje i ljubiteljice umjetnosti   izložbom životinjskog svijeta, svojevrsnog safarija na velikim platnima. „Zvjerinjak, safari - kod nas, nažalost, zarobljen u zoološkom vrtu, “oslobođen” je na mojim slikama,“ kaže Kusik. Tko navrati u Osijek do 31.siječnja 2012. godine, može u Galeriji Likovnih umjetnosti pogledati izložbu“Bestijarij”.

Jesu li top-zarade ekologista i okolišnih „vođa“ dokaz sposobnosti „watchdogs“ odnosno čuvara javnog dobra?pita se američka novinarka Christine Macdonald u svojoj knjizi "Green,Inc."

U SAD, gdje je i nastao ekološki pokret, koji se počeo razvijati početkom 1960-tih godina, nakon što je odjek u javnosti imala knjiga američke biologinje mora Rachel Carson (1907.-1964.) «The Silent Spring».  Dok se u nas još ne smije (ne preporuča) javno govoriti o onemoćalom (ali dobrostojećem u financijskom smislu)  “ekološkom  pokretu“, američka  stručna javnost i neki dijelovi novinarskog miljea pokušavaju dati odgovore na  retoričko pitanje: je li ekologizam/environmentalizam mrtav? Zašto se to dogodilo? Uglavnom se optužuje lakomislenost i lakomost pojedinaca koji su ušli u ekološke organizacije radi vlastitih interesa te se nametnuli kao vođe. Aktivističko članstvo nije ih prepoznalo, ali su ih prepoznale i iskoristile korporacije kroz financiranje projekata i raznih „antikonkurentskih“ kampanja. S druge strane, jedan od uzroka su i korporacije, koje ne bi bile to što jesu da nemaju više organizacijskog i komunikacijskog talenta od ostalih.Upotrijebivši upravo svoj „smisao“ , ušavši u područje okoliša kao zagađivači, počeli su se pojavljivati kao „čistači“ svog smeća, dajući skupa tehnička i tehnološka rješenja, utječući na kreiranje novih propisa i otvaranja radnih mjesta na „zaštiti okoliša“. Tako su „environmentalisti“ izgubili prvu rundu bitke za čist okoliš i zdrav život.