Lisabonska strategija
Da podsjetimo, Lisabonska strategija usvojena je na sastanku Europskog vijeća u ožujku 2000. godine. Cilj je da EU do 2010. postane najdinamičnije i najkonkurentnije gospodarstvo svijeta, sposobno za održiv razvoj, temeljeno na znanju, sposobno ponuditi brojnija i bolja radna mjesta te, u kojem vlada socijalna kohezija i okoliš je očuvan.
U ožujku 2004. Europsko vijeće je potaknulo osnutak grupe na visokoj razini za analizu provedbe Lisabonske strategije. Predsjedanjem bivšeg nizozemskog premijera Wima Koka grupa je u studenom 2004. predstavila izvještaj o provedbi Strategije (tzv. Kokov izvještaj). Izvještaj sadrži analizu provedbe Strategije (s kojim se slažu uglavnom svi: nova Barossova Komisija, Vijeće za konkurentnost, Europska udruga poslodavaca - UNICE, Europske gospodarske komore - Eurochambres, Konfederacije sindikata i dr.) i prijedlog mjera za ispunjenje ciljeva Lisabonske strategije (o čemu se mišljenja razilaze). Na temelju Kokova izvještaja, stajališta država članica i izvještaja o Strategiji održivog razvoja Komisija je do siječnja 2005. trebala sastaviti srednjoročnu analizu provedbe Strategije s prijedlozima, koje bi Europsko vijeće razmotrilo na proljetnom sastanku - (ožujak 2005.).
Kokov izvještaj daje sumornu sliku napretka u protekle četiri godine. Razočaravajući rezultati posljedica su pretrpanog plana, slabe koordinacije i proturiječnih prioriteta zbog nedostatka političke volje u državama članicama. Naime, Strategija obuhvaća i područja za koja EU nije nadležna, pa je dobrovoljna suradnja u sklopu tzv. "otvorene metode koordinacije", koja podrazumijeva primjenu iskustava drugih država članica i njihovu prilagodbu specifičnim uvjetima u svakoj članici, nužna za uspjeh.
Više o Lisabonskoj strategiji :
U ožujku 2004. Europsko vijeće je potaknulo osnutak grupe na visokoj razini za analizu provedbe Lisabonske strategije. Predsjedanjem bivšeg nizozemskog premijera Wima Koka grupa je u studenom 2004. predstavila izvještaj o provedbi Strategije (tzv. Kokov izvještaj). Izvještaj sadrži analizu provedbe Strategije (s kojim se slažu uglavnom svi: nova Barossova Komisija, Vijeće za konkurentnost, Europska udruga poslodavaca - UNICE, Europske gospodarske komore - Eurochambres, Konfederacije sindikata i dr.) i prijedlog mjera za ispunjenje ciljeva Lisabonske strategije (o čemu se mišljenja razilaze). Na temelju Kokova izvještaja, stajališta država članica i izvještaja o Strategiji održivog razvoja Komisija je do siječnja 2005. trebala sastaviti srednjoročnu analizu provedbe Strategije s prijedlozima, koje bi Europsko vijeće razmotrilo na proljetnom sastanku - (ožujak 2005.).
Kokov izvještaj daje sumornu sliku napretka u protekle četiri godine. Razočaravajući rezultati posljedica su pretrpanog plana, slabe koordinacije i proturiječnih prioriteta zbog nedostatka političke volje u državama članicama. Naime, Strategija obuhvaća i područja za koja EU nije nadležna, pa je dobrovoljna suradnja u sklopu tzv. "otvorene metode koordinacije", koja podrazumijeva primjenu iskustava drugih država članica i njihovu prilagodbu specifičnim uvjetima u svakoj članici, nužna za uspjeh.
Napredak u provedbi Lisabonske strategije, temelji se na 14 indikatora:
1. proizvodnost rada po zaposlenom,
2. stopa zaposlenosti,
3. stopa zaposlenosti žena,
4. stopa zaposlenosti starijih radnika,
5. uključenost u obrazovanje za dobnu skupinu od 20-24 godine
6. dio BDP-a izdvojen za istraživanje i razvoj
7. poslovne investicije
8. usporedna razina cijena
9. stopa rizika od siromaštva
10. stopa dugoročne nezaposlenosti
11. disperzija regionalne stope
12. emisija stakleničkih plinova
13. energetska intenzivnost
14. opseg/obujam transporta
Više o Lisabonskoj strategiji :
<< Home